|
|
| < | prosinac, 2006 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
bol nikad ne nestaje, samo naučimo živjeti s njom...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
gadura
System Of A Down-Lonely Day
Such a lonely day
And its mine
The most loneliest day of my life
Such a lonely day
Should be banned
It's a day that I can't stand
The most loneliest day of my life
The most loneliest day of my life
Such a lonely day
Shouldn't exist
It's a day that I'll never miss
Such a lonely day
And its mine
The most loneliest day of my life
And if you go, I wanna go with you
And if you die, I wanna die with you
Take your hand and walk away
The most loneliest day of my life
The most loneliest day of my life
The most loneliest day of my life
Life
Such a lonely day
And its mine
It's a day that I'm glad I survived
The Eagles-Hotel California
On a dark desert highway
Cool wind in my hair
Warm smell of colitas
Rising up through the air
Up ahead in the distance
I saw a shimmering light
My head grew heavy, and my sight grew dim
I had to stop for the night
There she stood in the doorway
I heard the mission bell
And I was thinking to myself
This could be Heaven or this could be Hell
Then she lit up a candle
And she showed me the way
There were voices down the corridor
I thought I heard them say
Welcome to the Hotel California
Such a lovely place
Such a lovely place (background)
Such a lovely face
Plenty of room at the Hotel California
Any time of year
Any time of year (background)
You can find it here
You can find it here
Her mind is Tiffany twisted
She's got the Mercedes bends
She's got a lot of pretty, pretty boys
That she calls friends
How they dance in the courtyard
Sweet summer sweat
Some dance to remember
Some dance to forget
So I called up the Captain
Please bring me my wine
He said
We haven't had that spirit here since 1969
And still those voices are calling from far away
Wake you up in the middle of the night
Just to hear them say
Welcome to the Hotel California
Such a lovely Place
Such a lovely Place (background)
Such a lovely face
They're livin' it up at the Hotel California
What a nice surprise
What a nice surprise (background)
Bring your alibies
Mirrors on the ceiling
Pink champagne on ice
And she said
We are all just prisoners here
Of our own device
And in the master's chambers
They gathered for the feast
They stab it with their steely knives
But they just can't kill the beastž
Last thing I remember
I was running for the door
I had to find the passage back to the place I was before
Relax said the nightman
We are programed to recieve
You can check out any time you like
But you can never leave
Him-Join me in death
Baby join me in death
Baby join me in death
Baby join me in death
We are so young
Our lives have just begun
But already were considering
Escape from this world
And weve waited for so long
For this moment to come
Was so anxious to be together
Together in death
Wont you die tonight for love
Baby join me in death
Wont you die
Baby join me in death
Wont you die tonight for love
Baby join me in death
This world is a cruel place
And were here only to lose
So before live tears us apart let
Death bless me with you
Wont you die tonight for love
Baby join me in death
Wont you die
Baby join me in death
Wont you die tonight for love
Baby join me in death
This live aint worth living
This live aint worth living
This live aint worth living
This live aint worth living
Wont you die tonight for love
Baby join me in death
Wont you die
Baby join me in death
Wont you die tonight for love
Baby join me in death
Baby join me in death
Hladno Pivo-ne volim te
Ustao sam ujutro s glavom nateklom
I zakacio malim noznim prstom o stol
Spotaknuo se o tvoje papuce
U padu odkinuo zastor i glavom puko u radijator
Htio sam ti baciti vazu u glavu
Kad si se probudila i poslala me k vragu
Al sam u agoniji bola stenjao ispod stola
U grcu se previjao kad mi je sinulo
Ne volim te nit sam te ikad volio
Na tvoje omiljeno pitanje evo ti odgovor
Bio sam mlad i totalno zagorio
Tako je valjda sve to krenulo
Od samoce i dobrog sexa nastala je nasa veza
Pocetni zar je bio zavidan
Da nisam svakog dana otkrio jos mana
Sad si u mojim ocima samo jos greska u nogama
Sto se smijes ko hijena to me toliko ne smeta
Koliko neke druge navike
Nit sto vrece od tampona bacas stalno sa balkona
Samo jedno ipak ne razumijem
Nije mi jasno sto ne zatvaras zubnu pastu
Hladno pivo_pijan
treci mjesec zdesna mase mi
od zvijezda nebo i ne vidim
ja sam Ingemark Stenmark iz Gajnica
i trcim slalom medju banderama
kao pobjednik stizem na cilj
stojim na haubi i slikam se
u ruci blijesti znak mercedesa
u drugoj topli kruh od pekara
i svi me vole svima sam duhovit
cekaju na red da me upoznaju
samo ti nikako da shvatis konacno
koliko me volis suludo
tvoje ime mi je najljepsi refren
sto ga pjevam od srca na portafon
nitko se ne javlja nista se ne cuje
samo susjedi prijete policijom
prozor tvoje sobe gadjam kamenjem
to sam negdje vidio film neki crno-bijel
al u njemu je staklo bilo puno jace
u njemu junak nije bjezo od brace
i svi me vole svima sam duhovit
cekaju na red da me upoznaju
samo ti nikako da shvatis konacno
koliko me volis suludo
Sljedeću pismu bi tila posvetit jednom dragom prijatelju
znam koliko voli metalicu i ovu pismu, pa je eto u njegovu
čast stavljam tu... prika... sljedeće godine se vidimo
i bit će nam bolje nego ove... to je obećanje...
Metallica -nothing else matters
So close, no matter how far
Couldn't be much more from the heart
Forever trusting who we are
and nothing else matters
Never opened myself this way
Life is ours, we live it our way
All these words I don't just say
and nothing else matters
Trust I seek and I find in you
Every day for us something new
Open mind for a different view
and nothing else matters
never cared for what they do
never cared for what they know
but I know
So close, no matter how far
Couldn't be much more from the heart
Forever trusting who we are
and nothing else matters
never cared for what they do
never cared for what they know
but I know
Never opened myself this way
Life is ours, we live it our way
All these words I don't just say
Trust I seek and I find in you
Every day for us, something new
Open mind for a different view
and nothing else matters
never cared for what they say
never cared for games they play
never cared for what they do
never cared for what they know
and I know
So close, no matter how far
Couldn't be much more from the heart
Forever trusting who we are
No, nothing else matters
ponekad imam potrebu bit sama
sama sa svojim mislima...
jer ih trebam rasporedit...
svaku misao na svoju stranu
na pripadajuće mjesto u glavi
i usmjerit ih prema pravim osobama...
imam potrebu bit sama...
jer moram uvježbat ovi osmijeh koji nosim sa sobom
ponekad je teško bit nasmijan
ponekad je teško praviti se da je sve u redu
kad se sve raspada...
čak ni ja to ne mogu...
do posljednjeg daha...zauvijek...bit ću uz tebe...
i ako stane planeta... i ako dođe kraj svijeta...
bez tuge, boli i straha...
Oh yes I’m the great pretender
Pretending I’m doing well
My need is such I pretend too much
I’m lonely but no one can tell
I've always been in love with you
I guess you've always known it's true
You took my love for granted, why oh why
The show is over, say good-bye
Čudno je kako se osobe mogu toliko promijeniti, a zapravo ostati iste. Također je čudno kako jedna osoba može biti toliko drukčijih osoba u isto vrijeme.
Svi mi imamo našu drugu osobnost, ono što sakrivamo duboko u nama zbog straha, straha od drugih. Bojimo se da će drugi tu osobu koja čuči duboko u tebi odbaciti, da te neće prihvatiti onakvog kakvi jesi. I koliko se god mi trudili to poreći, svi smo takvi, to je nešto što je u nama potput želje da budemo voljeni, s tim se rađamo. Svi imamo skrivene misli, skrivene želje i skrivene namjere. Neki to dobro sakrivaju, neki nauče živjeti s tim, a neki od tolikih osoba u sebi ne znaju koja je ona prava, ne znaju tko su, ne znaju što žele, ne znaju koje su njihove namjere, ne znaju svoja mišljena i ne znaju svoje planove, jer svaka od tih osoba ima posebne želje. I dođe trenutak kada svaka osoba želi biti ona prava, želi izaći na površinu, ne želi biti ona druga, nego želi biti svoja, ona koja je i koja ima svoje druge osobe. I onda svaka za sebe osoba vrišti iznutra, probija se na površinu, prodire vani, ali ne može proći opnu stvarnosti, sprečavaju je druge osobe, povlače je za sobom, guraju se preko reda, čupaju se, skaču jedne po drugima, grebu se... dok je čovjek u kojem se to sve događa izgubljen u bezdanu ličnosti, osobina i karaktera, pokušava naći neku vezu, neku tanku nit, koja bi povezala sve te osobe u jednu i tako ih bar na tren smirila i bila što je makar samo sekund...
stih pjesme everybody hurts od r.e.m. -a kaže...
'Cause everybody hurts. Take comfort in your friends
Everybody hurts. Don't throw your hand. Oh, no. Don't throw your hand
If you feel like you're alone, no, no, no, you are not alone...
nekad poželim nekog
nekog tko će mi reći... you're not alone
ili me samo pogledati
a u njegovim očima... ja ću vidjeti da nisam sama...
vidjet ću da je tu uz mene... i da sam mu potrebna toliko
koliko i on meni... i onda ću se nasmijati... iskreno...
onako kako sam se uvijek htjela nasmijati...
will you still recall my name
and the month it all began
will you release me with a kiss...
i kako je... kad ti se snovi ostvare?
hm... pitao me prijatelj...
kako je kad mi se snovi ostvare...
ne znam... možda bi bolje bilo da me pitao kako je kad shvatiš da tvoji snovi nisu ono što ti sanjaš?
prazno... osjećam se prazno...
možda je stvar u meni...
nikad nisam zadovoljna... ne znam što hoću...
možda kad bi znala...bila bih sretna kad bi to dobila... ali ne znam...
isto tako ne znam kako da saznam...
...
...
...
jučer sam plakala
mislila sam da su mi oči presušile do tada
nisam dugo plakala...
jednostavno nisam mogla...
ali jučer jesam...
bila sam sama...
tako mi je bila potrebna ljubav...
ne netko da me tješi
nego spoznaja da imam nekog
nekog tko je tu uz mene...
ruku koja će mi obrisati suze...
čekala sam...
cijelu večer...
cijelu jebenu večer...
ali nikog nije bilo
a suze su i dalje išle...
jedna za drugom
iz mojih očiju
preko obraza...
usana...
brade...
vrata...
padale su na lancun
neke bi polagano tekle
slijevale se niz moje lice
dok bi druge samo brzo pale
iz očiju ravno na lancun
ujutro mi je lice bilo puno crnih mrlja...
zaboravila sam skinuti šminku...
...
...
...
jutros sam bila sretna... smijala sam se... nisam nikom ispričala o onome što se zbilo jučer...
ali sve je nestalo... bila sam samo sretna i ništa više... imala sam nekog... prijatelja... nekog ko je tu uz mene... kome sam potrebna... nekog ko me može nasmijat... i koga ja mogu nasmijat... sve ostalo nije bilo važno...
i miss you...
really...
I do...
I don't love you...
but I miss you
just a bit...
just a little...
little part of me wants you...
to be with me...
I want you to hug me...
and say everything is gonna' be alright...
You take my hand and pull me next to you
so close to you...
I have feeling you don't have the words
I found one for you...
Kiss your cheek,
say bye
and walk away...
DON'T LOOK BACK 'CAUSE I'M CRYING...
ovo su riječi pjesme koja svira u pozadini bloga... moje najdraže pjesme ovih dana...
...jedna zaista iskrena i dirljiva pjesma... bar meni koja se može naći u njoj...
...koja svoje osjećaje može usporediti s onima koje pjesma opisuje...
...raspadam se... komadić po komadić...cjepa se i posljednji čitavi dio mene...nema mi spasa... osjećam to...ali ne boli... samo se raspada... djelovi mene se jedan po jedan...milimetar po milimetar kidaju...lagano lebde u zraku...galantnim laganim pokretima padaju i s doticajem s podom izgaraju...guta ih plamen zaborava...
... ja nisam više ista osoba... ne nakon njega... on mi je otvorio oči... pokazao mi je život...probudio me iz stogodišnjeg sna... pokazao mi je ono što mogu biti... ono što jesam, ali sam se uvijek bojala priznati... jedan trenutak je bio dovoljan... pokazao mi je što je osjećati nešto iznad boli i patnje...ne ljubav za kakvu sam dosad znala... nego neku novu... nešto što dosad nisam osjetila...
...i nestao je... tako brzo kako je i došao... gledala sam njegove oči samo jednom... jednom i nikad više... znam da ga neću vidjeti... možda je tako i bolje... možda nisam spremna za osjećaje koje budi u meni... ali neću ga zaboraviti... neću zaboravit njegov pogled... njegov osmjeh... njegov zagrljaj i njegov poljubac... najljepši poljubac na svijetu...
and nothing else matters
It's not enough.
I need more.
Nothing seems to satisfy.
I don't want it.
I just need it.
To breathe, to feel, to know I'm alive.
One day you'll cry for me
like I'm crying for you.
One day you'll miss me
like I miss you
One day you'll pine for me
like I pine for you.
One day you'll love me
but I won't love you...
...I saw your face in a crowded place
and I don't know what to do,
'cause I'll never be with you... 
... nekad se jednostavno previše posvetite jednoj stvari, da zanemarite sve ostale i onda nakon što ta stvar polagano ispari, kako se i očekiva od nečeg... neću reći prolaznog, ali ajmo reć kratkotrajnog... što dalje, kad niste navikli na ništa drugo nego na to, nemate se više čemu posvetit jer kao što sam prije spomenila posvetili ste se samo jednoj stvari... ah... tužno je kako neke stvari za koje mislite da bi mogle potrajati, traju tako kratko... tužno... ali istinito...nažalost... vrlo vjerovatno većina vas neće kužit o čemu ja pričam, ali eto... nije bitno... ovo je razumljivo samo mom malom (ali zbilja, jako malom) mozgiću... da eto... počinjem pričat gluposti... ali ja i jesam jedna velika glupost...
...svi me vole
svima sam duhovit
čekaju na red da me upoznaju
samo ti nikako
da shvatiš konačno
koliko me voliš sluludo...
...tears stream down my face
because i lost someone i cannot replace
tears stream down my face
but no one's there to fix me...
sjećam se svega... mirisa stabala koji su se laganim pokeretima ulazili u moje nosnice...odsjaja mjesečine na morskoj površini... vjetra koji nam je mrsio kosu... smjeha i pjesama ljudi oko mene... sjećam se okusa vigora u ustima... sjećam se svakog pogleda...svakog osmjeha...svakog zagrljaja...svakog poljupca... sjećam se da sam se osjećala sretno... da... sretno... voljeno... osjećaji za kojim težim cijeli život... bili su tu...tako blizu... na par trenutaka... na par sati... i iako ih više nema... ja ih se još sijećam... znam sjećanje izblijedi... ostaju samo uspomene... uspomene na bolje dane... uspomene na ljubav i na ono najvažnije... prijateljstvo... to je jače od bilo čega... kad znaš da je neko uz tebe... kad znaš da nisi sam... kad znaš da je nekom stalo do tebe... to je jedino što želim znati...
ostaje sve u nama...
u srcima, umu i fotoalbumu
priča svaka slika da ne zaboravim l
lica nekih starih prika
nekih nema više
ostale su samo sjene
mora bit da je s njima osta i dio mene
al' vrate ga kiša i vjetar s juga
nostalgija i tuga...
Iako nije hladno, ja osjećam vjetar… vjetar koji mi nosi kosi, koji me dodiruje po licu hladnim rukama, osjećam kako raznosi hladnoću u svaki dio mog uma, u svaki dio moje duše i svaki dio mog izbodenog i izranjavanog srca… osjećam kako struji kroz rupe u mom srcu i ispunjava ih hladnoćom… osjećam kako postajem hladna osoba, osjećam kako mi se osjećaji zamrzavaju, kako mi se srce ispunjava ledom, osjećam kako polako sve nestaje iz mene… ali ipak osjećam…nešto osjećam…hladnoću…ali i to je osjećaj…tugu…i to je također osjećaj… bol…ljubav…naviku… naviku na tugu…naviku na bol…naviku na ljubav… i onda se zapitam da li su to zaista pravi osjećaji ili samo navika… samo pepeo i prah od onog što su nekoć bili osjećaji….
kako sam iscrpila i posljednji atom inspiracije iz sebe... a i previše sam umorna od loših događaja u mom emocionalnom svijetu da bi ostavila neki smisleni post pa ću napisat riči jedne meni jako drage pjesme koja me podsjeća na neke jako drage trenutke... i koja točno opisuje moje osjećaje u ovom trenutku... izražava ih onako kako ih ja ne mogu...
...nobody said it was easy...
It's such a shame for us to part...
Nobody said it was easy
No one said it would be this hard...
Oh take me back to the start...
Ovi stih posvećujem svima vama izgubljenima u ovom beskrajnom svemiru laži, prevara i razočarenja, svima koji padate, a nemate ruku kjoa će vas podignuti i svima vama koji volite, a ljubav vam nije uzvraćena...
jebeš život kad čovjek pati...
kad čovjek čovjeka ne može da shvati...
jebeš život kad ti duša vene...
kad živiš od jebene uspomene...
Nitko ne smije biti sredstvo za ciljeve drugog čovijeka...
Svi su izjednačeni kao ciljevi...
I samo su ciljevi, a nikad sredstva jedni drugima...
Većina ljudi živi u iluziji da su individualisti, da slijede vlastite ideje i namjere, da su došli do svojih pogleda na osnovu vlastitog mišljenja...
i da je sasvim slučajno to što su njihove ideje iste kao i ideje većine...
Moj život je šahovska ploča...
Crno bijela polja...
I figure poredane po važnosti...
eto, ne znam što da napišem, inače mi misli same lete po glavi kad nisu željene, a kad hoću napisat nešto suvislo i duboko, nema teorije da u tom naumu i uspijem, takav je moj život, kad nešto želim, nema načina da dođem do toga, ali čim nešto ne želim istog trena pokuca na vrata i iako ja ta vrata uporno želim zatvorit, ona se ne daju nego ostaju otvorena i propuštaju sve loše stvari... istina, nije sve tako mračno, iako je većina stvari mračna, uvik s tim lošim stvarima zaluta i pokoja mala i sasvim neprimjetna dobra stvar koju uočim tek onda kad ode... možda mi jednostavno nije suđeno da mi se nešto dogodi, a možda ovo iz mene progovara tek jedna pubertetska ogorčena osoba koja ovu emocionalnu krizu doživljava puno teže nego što ona zaista i je. Ali kako god je ja doživljavala, ona ostaje i ovi osjećaj jada ostaje na meni da ga nosim... ali kako se kaže svi mi nosimo svoj križ... neki lakši neki teži... takav je život... a na nama je da ga živimo ili u mom slučaju preživljavamo
... i opet sama sjedim u polumarku svoje sobe prezirući sve koji me okružuju, prezirući njihovu okrutnost i njihovu potrebu da sebe uzdignu omalovažavajući tebe...
SAMI SE RODIMO I SAMI UMIREMO. U međuvremenu smo isto sami iako živimo u zabludi da imamo nekog. Nije istina. Sami smo. Kad stvarno nekog trebamo, kad se osjećamo užasno, kad u napadu bjesa razbijamo sve oko sebe, kad u mraku sobe plačemo jer nema drugog načina da sve izađe iz nas...sami smo. Tužna činjenica, ali istinita. Ali mi se još uvik nadamo, nitko to ne može poreći. Nadamo se da će nam mobitel zazvonit i da će nas netko zvat. Provjeravamo e-mail u nadi da ima nešto novo, iako znamo da nema ničeg, samo puste reklame i palimo msn ili icq u nadi da će se ipak neko sjetit... ali nema nikog... i onda se osjećamo još gore nego prije jer se ono malo nade upalilo, a sad je poliveno mlazom hladne vode i nema više ničeg, nikad nije ni bilo, a nikad neće ni biti...
čemo sve ovo? čemu ovo uporno izrađivanje blogova i pokušavanje učinit život zanimljivijim nego što zbilja je, kad se ionako suočavam s stvarnom činjenicom, a to je da je život još veće sranje nego što je bio prije... ali treba mi blog da to svatim, ali baš taj blog koji bi mi život trebao učiniti zanimljivijim... Ironično? život je ironičan
i okrutan...
i jadan...
ali ipak svi smo još tu, smijemo se, zabavljamo, dišemo, jedemo, pijemo, izlazimo, učimo...živimo...
samo neki mračni pojedinac zapravo vidi bit ovog što mi nazivamo životom, a bit je... bit je smrt... svi ćemo mi jednog dana završtit u onom mračnom svjetu insekata i bakterija koje haraju našim tijelom i razgrađuju ga, dok će dva metra poviše, neka dobra dušica moliti za naš spokoj... i šta onda?
ništa, zadnja stanica, svjet je bio prije nas, i bit će poslije nas, mi smo tu nemoćni... to je jedina stvar u kojoj nemamo izbora... smrt... jedan trenutak i sve je gotovo, sve što si godinama gradio, za što si se mučio, za što si krvlju plaćao... gotovo... prah smo bili prahu se vraćamo... iako ja ne virujem da sam ikad bila prah pa vi govorite šta oćete...u svakom slučaju...živimo, radimo i trudimo se da bi sav taj trud u jednoj točci izgorio i nestao skupa s nama... čemu onda simisao življenja...
